Đurica Jojkić (Turija, kod Srbobrana, 1914 — Beograd, 12. februar 1981) – pravnik, partijski i društveno-politički radnik, predsednik Izvršnog veća SR Srbije
Đurica Jojkić rođen je 1914. godine u selu Turija, kod Srbobrana. Gimnazijsko obrazovanje stekao je u Srbobranu i Vrbasu, a Pravni fakultet završio je u Beogradu. Kasnije je pohađao Višu partijsku školu „Đuro Đaković“ u Beogradu, pripremajući se za rad u partijskim i državnim organima.
Jojkić je od ranih studentskih dana bio aktivan u komunističkom studentskom pokretu, a član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1939. godine. Tokom Narodnooslobodilačke borbe od 1941. godine, obavljao je ključne funkcije u organizaciji otpora u Vojvodini, uključujući pomoćnika komandanta Vojne oblasti za Bačku i Baranju, potpredsednika Narodnooslobodilačkog odbora Novosadskog okruga i člana predsedništva Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine.
Posle rata, kontinuirano je biran za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini NR Srbije i Narodnoj skupštini FNRJ. Bio je predsednik Narodnog odbora sreza Beograd, narodni poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine za izborni srez Beograd III, član Centralnog odbora SUBNOR-a Jugoslavije, član Glavnog odbora SSRN Srbije i član CK SK Srbije.
U periodu od 1950. do 1951. godine obavljao je funkciju ministra prosvete u Vladi NR Srbije. Nakon toga, od 1951. do 1955. godine bio je predsednik Gradskog narodnog odbora u Beogradu, sekretar Gradskog komiteta SK Beograda i predsednik Narodnog odbora sreza Beograd. Kasnije je predsedavao Izvršnim većem AP Vojvodine od 1962. do 1963. godine, a od 6. juna 1967. do 7. maja 1969. godine bio je predsednik Izvršnog veća Skupštine SR Srbije, čime je rukovodio Vladom Đurice Jojkića.
Đurica Jojkić bio je nosilac Partizanske spomenice 1941. i višestrukih visokih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden za hrabrost i Orden zasluga za narod drugog reda. Preminuo je 12. februara 1981. godine u Beogradu.
